Način rada

Ukratko govoreći, radi se o kombinovanom obliku rada koji se sastoji iz grupnog rada (kao nosećeg i težišnog) i raznih mogućnosti individualnih oblika rada koji se sa njime i uz njega kombinuju i dopunjuju, kakvi su na primer:

Prvi korak u radu sa novim pacijentom  čini početno upoznavanje sa situacijom i problematikom tog konkretnog pacijenta kroz Individualni razgovor sa mnom. Nakon toga sledi probni period tokom kojeg se prati adaptacija pacijenta na mene kao terapeuta i na moj način rada. Oni čija adaptacija tokom probnog perioda ne bude zadovoljavajuća ili koji tokom probnog perioda procene da im ne odgovaram ja kao terapeut ili moj način rada - završiće u toj početnoj fazi svoj rad sa mnom. Oni pak, čija adaptacija bude okončana na obostrano zadovoljstvo, prećiće u sledeću, još dublju i ozbiljniju fazu rada gde se za svakog pacijenta pravi i dogovara sa njime poseban-samo za njega osmišljen način rada koji, dakle, nije isti za dva različita pacijenta.

Otuda na pitanja onih koji se interesuju za svoju eventualnu psihoterapiju sa mnom, o dužini ili učestalosti njihovog dolaženja na terapiju, nije moguće unapred odgovoriti. Do odgovora na njih dolazi se kroz praćenje procesa svakog konkretnog pacijenta i onoga što se tokom tog procesa uočava i otkriva. Kao što vam hirurg ne bi mogao-iz prvog telefonskog razgovora-reći da li vi imate rak na primer i kako, koliko dugo i sa kojim rezultatima bi ga izlečio (ili ne bi), tako je nerealno i “na pamet” odgovoriti na slična početna pitanja mojih potencijalnih pacijenata.

Ono na čemu ponekad insistiraju oni koji su zainteresovani za svoju terapiju sa mnom jeste oblik rada koji oni za sebe žele.. Na primer, kažu da jesu pročitali na mom sajtu da je moj psihoterapijski rad kombinovan od raznih formi rada gde je težiste na grupnom obliku, ali da oni ipak žele (samo) individualni rad sa mnom. To odslikava jedno bazično nerazumevanje psihoterapijskog rada u kome je-kao i u svakoj drugoj vrsti terapijskog rada-terapeut taj koji na osnovu svoje procene, znanja i iskustva pravi terapijski plan za određenog pacijenta a nije pacijent taj koji ga pravi a terapeut onda samo poslušno izvršava takav terapijski plan. To je ono po čemu se nečija psihoterapija između ostalog, razlikuje od na primer njegovog odlaska u kozmetički salon i biranja boje laka za nokte kojim on želi da ga kozmetičar ulepša. Psihoterapija nije kozmetika i kao što sam već rekla, psihoterapeut je taj koji je zadužen za kreiranje terapijskog plana nečije psihoterapije.
Iz svega ovoga je jasno da moj način rada nije adekvatan za one koji žele sporadične razgovore ili dobijanje saveta već je namenjen onima koji su motivisani i opredeljeni za ozbiljan i kontinuiran psihoterapijski rad na sebi i svojim temama.